Powered by Jasper Roberts - Blog

O savršenstvu, bloganju i vrijednosti…



Znate onaj trenutak kad vas kod obavljanja nekih banalnih stvari, npr. tuširanja, preplavi bujica misli koje jednostavno moraju izaći iz vas? Da, to se meni upravo dogodilo. Inače nisam tip osobe kojoj je česta praksa to javno dijeliti, više sam ona koja sve promatra, analizira i onda grunta u sebi. Čudno da mi se mozak već nije pregrijao haha.
Uglavnom, odjednom me uhvatila potreba s vama podijeliti misli koje skupljam već mjesecima i koje me, ajmo tako reći, muče.

Možda će vam se ovaj tekst činiti kao da je napisan zbrda zdola, što vjerojatno i jest jer misli tako funkcioniraju pa se neću truditi da bude sve po špranci.

Eto, kad smo već kod šprance, ne mogu shvatiti potrebu da sve bude po njoj. Nikako. Sve me više živciraju tekstovi o tome kako pravilno napraviti ovo, kako pravilno napraviti ono, kao da svi funkcioniramo na isti način i živimo u borgovskoj kocki. U to spadaju i „pravila“ uspješnog vođenja bloga i to ne samo beauty bloga nego bilo koje tematike. Ili još gore, što blogeri rade dobro, a što loše. Moram priznati da skoro svaki put pročitam takav tekst u cijelosti da vidim hoću li naučiti nešto što nisam znala, ali na kraju najčešće pomislim kako je to sve bullshit.
Blog bi prvenstveno trebao biti osobna stvar, tvoja oaza opuštanja (ili ushićenja), gdje bez beda možeš pisati o čem te volja, na koji god način želiš, kad god želiš, koliko često i što želiš. Bez straha da će te ljudi osuđivati, popljuvati i bez potrebe za opravdavanjem za svaku riječ, misao, ne pisanje po 2 tjedna itd. Pa nek pljuju, to im je posao :P Nema lošeg vođenja bloga jer opet kažem, nismo svi isti.

We Heart It

Što je uspjeh? Koja je njegova definicija? Jesu li to lajkovi, tisuće komentara, kad te netko traži savjet, pohvale sa svih strana kako si nešto divno obavio ili je to vlastito unutarnje zadovoljstvo kad znaš da vrijediš i da vrijedi to što radiš, to što si napisao, objavio, stvorio svojim vlastitim rukama? Sve se više uvjeravam da je točan odgovor ovaj drugi. Nema boljeg osjećaja nego kad shvatiš da vrijediš samim time što si živ i dišeš jer si sa nekom svrhom na ovom svijetu.

Svi se konstantno trudimo fascinirati druge, da bismo kroz njihovo odobravanje potvrdili vlastitu vrijednost, što definitivno nije formula za sreću. Barem ne cjeloživotnu. Vrijednost i sreća se prvenstveno nalazi u sebi, a osvijestiti tu činjenicu je jako teško. Nemojte me krivo shvatiti, nisam ju ni ja još osvijestila. To se uči čitav život, a često se uopće niti ne nauči.

Bombardiraju nas sa svih strana da je samo savršeno dobro, da samo savršeno nešto vrijedi. Ne tim riječima, već kroz raznu propagandu kojoj su i blogovi sve više skloni. Pokušavamo se prikazati u savršenom svijetlu da bi nas ljudi više prihvaćali, čitali, da bismo ih opet fascinirali. Koliko se samo buke zna dići oko nedovoljno spretno nanesenog tuša ili prištavog lica u fokusu, koja tragedija. Kad počnete analizirati, zar vam se to ne čini toliko bedasto da je naprosto smiješno? Meni bome jest. Čemu svi ti photoshopi, peglanje lica, bluranje i slično? Heh, ljudi su vizualna bića i mislim da najveći utisak ostavlja ono što vidimo. (Prvi) dojam je najvažniji i tu opet dolazimo do vrednovanja. Začarani krug, dragi moji, iz kojeg nema izlaza osim pomoću onog u prethodnom paragrafu. Savršena je samo jedna stvar, a to sami pogodite J

Toliko toga još imam na pameti što bih htjela podijeliti s vama, ali čekat će neku drugu priliku. A odluku je li ovaj post bio nepotreban ili ne, ostavljam vama, dragi čitatelji. Sad odoh gledat If I stay J

Pusa!

Share this:

CONVERSATION

17 komentari:

  1. Cesto i meni padnu ovakve misli na pamet, no s obzirom da sam u dusi perfekcionist, blog mi je odlicno mjesto na kojem mogu stvari urediti kako si ja to zamislim, naravno to nije savrseno po apsolutnim standardima, ali po nekim mojim je ili se barem trudim doci do toga. Naravno, cesto i sama pomislim, sto je zapravo sreca oko vođenja bloga :) u samom pocetku nisam bila zadovoljna mnogim stvarima oko njega, no s vremenom je to sve doslo na svoje nekako. Sad ipak poznajem vec par cura s kojima si redovno i komentiram, nasla sam nekakvu kvotu koja mi pase za objavu posta, nasla sam nacin na koji mi se sviđa raditi slike i tekst i sad je to to sta sam htjela od pocetka. Ovo samo pisem jer mislim da smo svi jako razliciti; mnogi kao najvecu prednost bloga vide druzenje i poznanstva, a ja opet nikad nisam bila takav tip, meni je vrhunac srece kad sam sama u sobi i sređujem slike :D mislim, mozda je nekom glupo, ali eto. Slazem se s tobom da je sreca individualna svuda pa tako i na blogu, bitno je samo da se svatko u tom pronađe i najvaznije - da mjeri sebe po sebi, po osobnom napretku, a ne prema drugima, prema tome sta tko misli/sta ce tko reci ili kakav je tko. Uvijek ima boljih i losijih od svakoga, savrsenstvo naravno ne postoji :) sry na dugom komentaru. Drago mi je citati i postove ovog tipa :) i slazem se da su postovi u kojima se dijele savjeti drugim blogerima u najmanju ruku prepotentni i meni osobno nikad nisu pomogli nego su samo izazvali osjecaj negativnosti i osjecaj da se nekog osuđuje/prosuđuje, a to nitko nema pravo :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Drago mi je što si komentirala i nikad nije predugačko. Super što si vremenom našla ono što ti odgovara i što je sve sjelo na svoje mjesto. U većini slučajeva ništa ne ide na brzinu ili onako kako smo si prvotno zamislili i onda se živciramo i pitamo zašto itd. Imala sam prilike pročitati i postove u kojima se doslovno prozivalo blogere jer rade ovakve ili onakve stvari, što je stvarno krajnje bezobrazno i nije mi jasno kako si netko daje za pravo uopće sebe postavljati kao mjerilo za druge.

      Izbriši
  2. ajme svašta bih mogla reći na ovu temu, mislim da ću si malo dati oduška u ovom komentaru kad si već povukla ovu temu, pa nemoj zamjeriti. :) ono kako ja gledam na sve ovo je da se u većini slažem s tobom da bi svačiji blog trebao biti, baš to, nečija osobna stvar, mjesto gdje ti prenosiš sebe, izražavaš svoju kreativnost, razmišljanja, na neku ruku daješ jedan dio sebe i za to ne postoje nikakva pravila i glupo ih je uopće postavljati. međutim naša blogerska zajednica je postala toliko široka i velika i ne mogu se oteti dojmu da većina ljudi danas otvara blog jer je to trenutno postalo in. koliko se je samo novih blogova pojavilo u posljednjih mjeseci i koji su u biti samo varijacija svih već postojećih beauty blogova. bez ikakve osobnosti, samo puno previše fotki proizvoda, ukratko nečije mišljenje o proizvodu i bam, evo nam novog beauty bloga. meni je to otužno i kad mi se netko javi da mu dam neki savjet kako da krene u sve ovo, uvijek se potrudim objasniti mu kako to uistinu funkcionira. ne bih se složila s tobom da nema lošeg vođenja bloga jer sam naletila na više njih koji nemaju apsolutno nikakve osobnosti i kreativnosti u sebi, otvoreni su samo zato jer je to danas popularno i jedan od načina kako doći do besplatnih proizvoda jer su čitateljice otkrile da u vođenju bloga leži i ta prednost, a da ne govorim o svim uvrijeđenim autoricama koje nisu bile pozvane na određene evente i koje su zbog toga zaključile kako se njihov trud uopće ne prepoznaje i one će prestati gubiti vrijeme na to. mislim, zar zato cure pišu svoje beauty blogove? da bi negdje bile pozvane i nešto dobile? zar ne bi bloganje trebalo biti svojevrsni ispušni ventil, nešto u čemu svaka autorica gušta i uživa kad svaki put iznova otvori editor, napiše tekst, pofotka odlične slike i jako si je ponosna na samu sebe što je post tako dobro ispao? o tome kako se pokušavamo prikazati u savršenom svijetlu, mislim da je to normalno...ljudski? rijetki su oni iskreni koji pokazuju svoje pravo lice i ističu uz svoje vrline i svoje mane i prema takvim blogericama imam najviše respecta, ali svatko ima pravo kontrolirati sadržaj svog bloga...ako netko ima komplekse zbog svog lica, photoshopiraj brate koliko hoćeš, tvoj blog, tvoje slike. pa ako ćemo o tome da je nečiji blog osobna stvar, glupo je istovremeno zamjerati nekome tko, iz samo sebi poznatog razloga, pokušava sebe pokazati sebe kao savršenstvo.
    o tome da čitatelji zamjeraju loše počupane obrve i krivo nanesen tuš, neću ni govoriti, jer su u 90 posto slučajeva takvi komentari autori iskompleksiranih cura koje nemaju pametnijeg posla nego oko pljuvati, a i u većini slučajeva se radi o trollovima koji žive za blogove, forume i sl. i koje uopće ne zanima tematika nego vole provocirati jer znaju da će nas to, jednim dijelom pogoditi. to je nažalost uobičajno i svatko tko se ide javno deklarirati tisućama nepoznatih ljudi i tko odluči izaći iz anonimnosti mora znati da je i to jedan, nažalost malo ružniji dio bloganja. :P malo sam otišla previše u širinu čitave priče, ali eto da podijelim s tobom neka svoje razmišljanja u vezi svega pomalo. :P

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se s tobom u vezi otvaranja blogova jer pojedinci misle da će samo dobivati stvari, a u biti ne vide koliko je posla oko bloga i koliko je truda uloženo u svaku sliku, rečenicu itd. Svi želimo biti prepoznati, pozivani vamo tamo i to je odlična stvar, ali konstantno moramo graditi i sebe i blog što i je ono najbitnije. Neki imaju manje kreativnosti, neki više, neki uopće ne, ali svi sve gledaju iz svoje perspektive, odnosno jedino tako i možemo gledati na stvari, svojim očima, drukčije ne ide. Za nešto što bi netko rekao da je loše, drugi će pak misliti da je dobro i obratno... Nemoj me krivo shvatiti, nisam htjela da ispadne da zamjeram ljudima što photoshopiraju slike. I ja koristim Photoshop i to je najnormalnija stvar. Samo sam htjela reći da je glupo na što je svijet spao, kad se čovjeka stalno želi prikazati drukčijim nego što je. Želi ga se "poboljšati" u svim mogućim aspektima, a pogotovo fizički, a najgore od toga je što se to svakodnevno potiče i polako prelazi pod normalno što me žalosti kad gledam širu sliku. Hvala ti na komentaru ;)

      Izbriši
  3. Slažem se sa tobom vezano uz vođenje bloga jer se često nađem u situaciji da mi se neda (što ti znaš koliko se često čujemo), dakle zaista sam preljena i neke stvari su mi puno bitnije nego da natipkam nešto što uglavnom većina neće pročitati. Čast izuzetcima. Isto tako smatram kako je svatko jedinstven na svoj način i nema tu neke usporedbe, ali opet uvijek se nađe netko pametan koji u plastu sijena nađe iglu koja ga baš bode u oči.
    Svima nama treba povrda u životu tj ne treba ali ju mi konstantno tražimo jer mislimo kako zapravo ne vrijedimo ako nas netko nije pohvalio ili rekao nešto lijepo o nama. Koliko puta sam čula kako sam narcisoidna jer se volim naslikavati, ne, ja samo volim sebe i prihvaćam se sa svim problemima i manama koje imam i dio su mene. Uči se, polako dječjim koracima, ali se uči i to je bitno, bitno je skužiti kako si napravio prvi korak i trudiš se biti sam sebi bitan i zadovoljan onime što si postigao.

    Znaš i sama koliko se borim sa sobom i onime što će netko misliti, u jednu ruku me baš nije briga, a u drugu se opet brinem. Treba doći iz dupeta u glavu, ali valjda budem. :* Glavu gore.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znam, i mene pogodi ta lijenost, i više nego što bih htjela, ali tako je. Nekad me peče savjest, no kad čovjek shvati da nikome nije dužan ništa objašnjavati, lakše je. Te potvrde o kojima govoriš često dovode do općeg nezadovoljstva jer stalno tražimo još i još i kad ju ne dobijemo, onda se sve raspada. A u biti je sve stvar perspektiva, odnosno kako će čovjek gledat na stvari - pozitivno ili negativno. Znači, izbor koji nam se nudi u svakoj situaciji. Samo što često odabiremo da ćemo radije biti slomljeni i jadni i tužni nego odlučiti da nas određene stvari neće pogađati i jednostavno iz njih izvući pozitivu. Sorry ako se ponavljam, ali znaš da sam filozof i da volim analizu hehe :D Doći će iz dupenca, ne brini :*

      Izbriši
  4. Vidim da su se devojke pošteno raspisale na temu koju si pokrenula. I neka si! Dopada mi se tvoj tok misli, kako si to sve sročila... ima smisla.
    Sve što je gore napisano, u tekstu i 3 prethodna komentara, sa svim se slažem.
    Jer svi smo različiti i iz različitih pobuda radimo određene stvari. Ja npr blog pišem preko godinu dana, a tek sam skoro kliknula na opciju ''statistics'' da vidim te famozne brojke o kojima svi pričaju. I videla sam. Da li sam bila srećnija. Pa iskreno- jesam. Na pola sata, a onda se ta fama izgubila i vratila mi se misao zašto pišem to što pišem. Blogosfera se raširila jako u poslednjih nekoliko meseci i diskutabilno je raspravljati zašto cure započinju s pisanjem blogova. Po malo mi je to i licemerno jer svako od nas može se predstaviti onako kako želi biti viđen, zar ne? Mislim, ako pričamo o pisanoj formi, o blogu. Ja nisam tu radi eventa i složila bih se s Ivanom- draže mi je lapiti u sobi pored laptopa, obrađivati fotke ili čitati hrpu ostalih blogova u kojima na kraju pronalazim neiscrpnu inspiraciju. Licemerno je i pisati kako/šta/gde i slično je nešto najbolje i najpravilnije napraviti jer- oh čuda"- pa ne nanosimo svi tuš jednako, ne koristimo svi bronzer i ne umemo svi koristiti Photoshop (na koji sam alergična i nekoliko blogova zbog megaphotoshop-iranja više ne čitam).
    Komentara će uvek biti, a ako ih ima- znači da se čita. I to je dobra stvar. Ja volim i pozitivne i negativne komentare (mada mi se nije dogodio nikakav žešći hejt od kad blogam).
    Složila bih se s tvojom ''definicijom'' uspeha. Ali tu je i ona tužna istina- ljudi ne vole uspešne ljude. A pri tom mislim na onaj osmeh na licu uz lepu reč- ljudi to ne vole. Vole kad si tužan, ružan i do Boga dužan :D haha
    Treba težiti unutrašnjem zadovoljstvu, osećaju ispunjenosti. Sve ostalo je usiljena rutina koja gubi smisao.
    Nastavi s mislima, volim čitati ovakve postove.
    Mislim da je u neku ruku i hrabro biti otvoren, iskren u realnosti ispunjenoj plagijatorima i lažnjacima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Haha dobro si rekla za uspješne ljude, slažem se :D Drago mi je da ti se post sviđa i drago mi je kad pročitam ovakve konstruktivne komentare. Unutarnje zadovoljstvo - često nemoguća misija, nešto što čovjek uči kako postići cijeli život. Mene veseli u biti sve što je vezano uz bloganje - pisanje, slikanje, druženja, komentari, eventi, itd. Bilo bi glupo da poreknem da nisam uzbuđena ako me pozovu na neki event, to je glupo i pomišljati da nije tako. Priznajem i da često pošaljem sve u onu stvar jer mi fotke ne uspijevaju, nema dovoljno sunca, ne znam kako napisati nešto ili nemam motivacije za išta. To je sve normalno i sastavni je dio ovog hobija. A biti iskrena se trudim što više jer mi je glupo i zamorno glumiti, čemu? Samo oduzima energiju ;)

      Izbriši
  5. Po meni je uspjeh blogerica ono naše druženje na kraju krajeva, privatno i javno. Sve ostalo je nebitno. Bilo 100 lajkova ili 10000 - ako si drek od čovjeka uvijek ćeš to biti, a to se vidi i kroz blog i kod upoznavanja.

    Imaš pravo i slažem se fakat. Jebeno ti je ovo napisano mačko!
    xo

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tak je :) Ako si lignja, lignja si :P Meni je jako drago što se imam priliku družiti s vama jer u početku nisam mislila da će me to tako daleko dovesti. Bilo bi super jedino da se možemo češće viđati :) Hvala ljepotice :*

      Izbriši
  6. Skroz potpisujem ovaj tvoj post. I komentar od male trubice. Mislim da bi blog svakome tko ga piše trebao biti mjesto uživanja i opuštanja. Ja ga pišem jer volim kozmetiku, ali se ne opterećujem kad ću izbaciti post ni koliko ću ih natipkati niti tko će zamjeriti zbog toga.Piše kad imam vremena i volje. Nisam imala negativnih komentara osim što me jednom netko opomenuo za gramatičku grešku i baš "volim" te ljude koji od cijelog posta vide tu jednu grešku ;D Treba uživati u tome šta se radi i biti svoj. Jer dosta blogova koje sam ranije pratila i bili su mi dragi ostali su bez neke topline i čisto štancanje postova :(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Niti se ne trebaš opterećivati jer nisi plaćena za to i o tome ti ne ovisi egzistencija, osim ako bloganje ne dovede do nečeg što te ipak hrani i oblači :) Nisam ni ja imala negativnih komentara, ali jednom ih sigurno bude jer to je tako i ne može bit drukčije. Grammar naziji uvijek promaraju haha :D Slažem se, najbitnije je biti svoj i ljudi to prepoznaju i znaju cijenit. A oni koje ne cijene ionako nisu bitni, jel tako? ;)

      Izbriši
  7. Odličan post! Često ljudi kada shvate kako je svijet nesređen i nesavršen pokušaju to "savršenstvo" onda uspostaviti sami u sebi, a to onda prenose i na sve što rade - kod blogerica na blog. Što se tiče lajkova i komentara na postove, ili broja pogleda na blog - nemojmo se zavaravati da je u potpunosti nebitno, ali ne zbog toga što je to dokaz naše popularnosti ili savršenstva, već ajmo reći potpora za dalje, nešto što te kada ti je i teško podsjeti da ima ljudi koji čitaju i koji misle da ono što pišeš je vrijedno. S druge strane, potreba da taj broj lajkova, komentara bude ogroman - je sasvim obrnuta priča, i onome ko tako gleda blog nije uživanje :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti! :) Apsolutno, lajkovi i komentari i jesu tu da nas ohrabre i guraju dalje i nedvojbeno su bitni. Ali kada vidim komentare tipa "pratite me" i ostavljen link na blog, u startu me odbije. Mislim, uvijek pogledam tko stoji iza komentara i pregledam blog te ga počnem pratiti ako me interesira, ali prisilno ne kanim ništa.

      Izbriši
  8. Odličan post draga :D Slažem se s tobom da nema lošeg vođenja bloga jer je blog nešto osobno i on je naša tvorevina i svi se mi trudimo da vodimo i pišemo blog onako kako se nama sviđa, a ne kako se sviđa drugima. Istina je da puno novih blogova nastaje i osobno mislim da je to u redu, neka cure samo pišu i vide koliko truda i ljubavi treba uložiti u bloganje. A sad zašto cure počinju pisati, to je također individualno i ne treba nikoga osuđivati jer se nada da će dobiti neki besplatni proizvod, jer svi mi volim dobiti nešto i biti pozvani na neki event. Ali i kod eventa nismo svi u istom položaju jer sve što se događa je u Zg pa mi koji nismo u blizini smo na neki način oštećeni, ali što je tu je. Svoj blog smatram svojim ispušnim ventilom i svojom oazom mira nakon napornog radnog dana te se ne zamaram previše komentarima i raznim zlim jezicima, jer ljudi će uvijek pričati. Meni se osobno zamjera što ne pišem pod svojim imenom i što mi slike ne iskaču iz paštete, u početku sam se na to obazirala, ali sad me je baš briga i neka svatko misli što god hoće.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvalaa :D Da, puno blogova se otvara i nije bitno iz kojeg razloga... Ne mogu svi biti blogeri kao ni doktori, kuhari itd., za neke je to preveliki zalogaj jer nisu spremni uložiti trud, ljubav i vrijeme, kao što kažeš. Prava je šteta što se i u drugim gradovima ne organiziraju svakojaki eventi jer nisu blogeri samo iz Zagreba, naravno. Trebalo bi nešto pokrenuti :D Drago mi je da te više ništa ne pogađa i što si svoja, tako treba ;)

      Izbriši
  9. Odličan post;) mogu ti samo preporuciti da si aktiviras facebook komentare na blogu, jednostavnije je komentirati :) odusevljena sam blogom ❤

    OdgovoriIzbriši

Nabaci koju riječ, zanima me što misliš ;) Hvalaaaa!